pet minuta uz kavu

napokon i moji kod mene... kako je lijepo kada se možeš osloniti na roditelje.. malo dulje odspavati .. pa mi dođu po dječicu.. ma mama ko mama sve po kući ordinira, pospremi... na meni samo poneki poslić.. ah ... dobro je ...

sada kada nas je više i svi smo nekako poletniji i veseliji.. i dječica... znam da na dulje staze to vjerojatno ne bi štimalo jer jednostavno to ne bi bilo to... ali sada ovako sa vremena na vrijeme mi gore - oni ovamo ... to da... svi se zaželimo jedni drugih.. a najviše mi uvijek fali mama.. uvijek pažljivo sluša.. podijeli koji savjet ali ništa napadno.. i tako je bilo cijeli moj život... moja leđa su uvijek bila zaštićena a njena postavljena ... ona je bila i ostala moj oslonac..prošla je puno i tuge i radosti, ali ona je tu jednostavna baš kao uvijek...skromna.. samozatajna...nenametljiva...ta dječica ju uvijek nasmija.. a baš je takva nasmijana ona prava mama iz mog djetinjstva...neka mi bude još dugo, dugo takva....pusa mami....

kroz život puno ljudi volimo, ali mama je jsamo jedna! znam kako je to kad se na vlastitu majku uvijek možeš osloniti.. i ja imam sreću što je moja mama takva. ne bi mogla zamisliti život bez nje i njene ljubavi! ugodan ostatak dana želim! kiss! :-)))

Imaš dobar uzor. ;)

ahh... mama

pljesak za sve MAME ovoga svijeta...Sigurno je i ovu jutarnju "kavu" skuhala mama...jer one uvijek kuhaju bolje...Kiss:)))

baš kao i moja mama... do im valjda dolazi s opisom posla :)))) kiss :)))

Znate li onaj vic: "Samo je jedna, mama!"?

a šta drugo reći osim-mama..toliko nam cijeli život pružaju,njihova ljubav je tako bezuvjetna..pusa za sve mame,pa i za tebe :))) kiss

lijepo...pozdrav

ETO ČUDA se događaju .. nakon tjedan dana napokon se mogu opet ulogirati na svoj blog... do jučer nisam mogla ostavljati nikakve komentare pa čak ni anonimne...eto mojblog hvala..

još čekam ishod mojeg ponovnog razgovora o mom povratku ili ne na posao... rekla sam do petka da bih voljela znati pa ćemo vidjeti... imam opet sto mogućnosti u glavi, a i u stvarnosti .. nadam se da će se stranica knjige otvoriti tamo gdje treba... ali tako je u životu ... neke odluke doneseš na brzinu pa si presretan, a o nekima vjećaš dugo pa ih okreneš milion puta i nikako skroz zadovoljan... obvavijestim vas o ishodu..

malo sam vas čitala ali komentare nikako da stavim... u današnjem danu ću imati valjda toliko slobodnog da vas sve obiđem...vani je prekrasno opet za jednu krasnu šetnjicu... čak smo već par dana u obilsaku našeg malog mista i mogu reći da su mi te šetnje došle ko melem na ranu...oporavile me bar malo a vidim i klince.. svi mirisi su u zraku(nadam se ne i razne bakterije) .. valjda se bura pobrinula da ga očisti... pozdrav

ma sve je uredu, i bit će, pozdrav od blaky-a

:)

da, krasno je i kod mene...bura, bura...sada sam se vratila doma sva raščupana, propuhana ali zadovoljna...bura mi daje život...letim...Kiss:)))

super da si opet tu..što se tiče posla,držim fige :) pozz

http://s4.ba.bitefight.org/c.php?uid=34782

što god bilo, dobro ćeš odlučiti :))) kiss

sretan povratak i samo hrabro

da sretan povratak....kiss.....

Sretno s poslom.

pozdrav ptičice!!!
drago mi je kaj si riješila bar dio problema(logiranje na blog).hehe!!
daj nama kontinentalcima napiši neki lijepi post o moru,kako ti znaš.
veliki pozdrav!!!

pozdrav ptičice!!!
drago mi je kaj si riješila bar dio problema(logiranje na blog).hehe!!
daj nama kontinentalcima napiši neki lijepi post o moru,kako ti znaš.
veliki pozdrav!!!

Uživaj! :)

Vjerujem da će se dogoditi onako kako ti misli prevladaju. Ako se bojiš negativnoga, to će se i dogoditi. Ako pak priželjkuješ bez straha i sumnji taj posao, budi uvjerena da si ga već dobila. Gotovo sve ovisi o tebi i tvojim uvjerenjima. Energija ti dovodi iskustva koja odašilješ mislima.

stigao i taj dan odluke vratiti se ili ne na posao.. jutro je i danas idem posjetiti svoje staro društvo te malo popričati sa pretpostavljenim o mojoj budućnosti...

godina je počela katastrofa ... dječica bolesna.. opet i opet... crkli mobiteli...pa motor... pa lova... pa virus poharo nas odrasle i nikako naprijed.. ne znam što će iz ovog danas izaći.. ali moja mama kaže znaš da uvijek dolazi sunce i ja uporno gledam da se njegove zrake pojave i nadam se da je to baš danas ...

vidjeti ćemo... iskreno ne znam ni sama što hoću... možda bih više htjela raditi nešto za sebe ali trenutno me sve tako tuče da nemam ni minute za isprobati i vidjeti da li ono što hoću uopće i znam raditi... držte fige da odlučim ispravno...znate onu više glava je pametnije.. pusa

sretno!!!!:)))

samo hrabro,sa srecom...

Opusti se i sve će biti lakše. :)
Mrzim takve savjete, ali kad su istiniti. ;)

:)

znam da ćeš donijeti pravu odluku...Sretno! Kiss:)))

sve će biti dobro - odličit ćeš lalp i treba, sigurna sam... kiss :))))

sve o svemu, neka te sreća prati!!

baš , neka ti je sa srećom i mislim da nećeš fulat u odluci

Velika je stvar imati stalan posao u ruci, a onda možeš kalkulirati što i kako dalje. Svoje priike i prioritete najbolje znaš sama. Uzdaj se u svoju (žensku) intuiciju i sve bu dobro ;)

Nevoljama nikad kraj...no ti to budes prevladala...kiss.....

A što reći sretno!

Doći će sunce, definitivno...Ponekad stvari djeluju puno teže nego što u biti jesu

:)

evo slušao sam te i nastavio, nadam se da će biti sve u redu i da nećeš fulat

pozdrav......

drži se draga..veliki pozz and kiss

serbus!!!
želim vam svima brzo ozdravljenje,i jedva čekam da čujem kaj si odlučila za job.
ja uvjek krivo napravim, pa se neću ni trudit pomagati ti u takvoj odluci.
u svakom slučaju uvjek možeš na more napunit barku lignjama.he-he!
P.S. onog kapitalca(lignju) ti još nisam zaboravio.he-he!!!
veliki pozdrav!

Ja odradila meme, tj. tvoju prozivku! ;)

doc ce sunce... uvijek dodje =)
ne bi radi cega onda imala dolaziti kisa.. doci ce... =)

da još jedan lijep dan...moji se svi uspavali, ali neka nek odmaraju...nekada sam i ja obožavala spavati ali nikada previše kao moji...

izlazila sam van i kako mi je otac oduvijek bio strog tako sam tek u četvrtom srednje počela onako subotom odlaziti kad hoću, ali ne i dolaziti kad hoću.. tek kroz faks sam se izborila za svoje mjesto pod suncem i tako je ostalo... uz dosta verbalnih duela moji izlasci postali su nešto nezaobilano ali došla ja ujutro kući ili kad dizanje bi bilo najkasnije oko devet... mama je radila pa sam morala kuhati ručak... a i ono otac je redovito bio ljut na izlazak pa sam ustajanjem bar malo ublažila to njegovo ljutilo...

ha ha .. kad je to bilo.. ali pitam se .. danas se izlazi kada se hoće i do kada se hoće.. ne kažem da je to pravilo ali koliko vidim djecu oko sebe to je to..čudne stvari se događaju ... nitko više nema nikakve kontrole...ne znam da li bi i ja bila drugačija da sam imala otvorene ruke.. mislim da ne  jer sam ionako bila uvijek preozbiljna za svoju dob i nikada se nisam mogla potpuno opustiti...tek možda sa dvadeset tri četiri postajem neozbiljnija i to traje i danas.. nadam se samo da djeca imaju bar malo viziju u što se upuštaju pri izlasku i da bar malo slušaju upute roditelja s kim, kada i gdje....

pozdrav..:)

Ipak mislim da djeci treba dati slobodu,jer ja sam imao potpunu slobodu...samo ih treba nauciti da razlikuju dobro i lose,recimo ja sam se opredijelio na dobro,ali i da sam hteo na drugu stranu niko me nebi mogao zaustaviti.Mislim da sto djeca imaju vise zabrana kasnije postaju sve losija,bar se to pokazalo iz iskustva.Naravno ne treba im sve dozvoliti,ali ipak mislim da i po neka mala nevolja djeluje vaspitno.Naravno to je samo moje misljenje,ja jos nemam djecu pa ne mogu bas ni pricati o tome,samo sudim po sebi i mislim da im treba da ti malo slobode...pozdrav.

Imaš pravo, ovo što si napisala stvarno je tako. Ali kao što i sma vidiš danas je sve nekako drukćije bitno je dijete uputiti, reći mu i objasniti ono bitno dobro i loše, malo kontrole nije za bacanje. Na žalost danas se stvarno dešavaju grozne stvari, sva sreće da nemam nale djece mislim da bi doživjela nervni slom. Ako sam možda malo prenagla neljuti se.

da...baš ajoj...ja sam sretna što je moj sin odrastao i kada je bio u školi i na faksu izlazilo se i dolazilo u neko "normalno" vrijeme...ali to ne vrijedi za danas...u svakom slučaju važno izgraditi povjerenje na relaciji roditelj-dijete...i već je pola "problema" riješeno...Kiss:)))

:)

koliko "često" izlazim, mislim da sam zaslužila izludovati se jedan dan :))))))

Eto, upravo mi je danas kći izašla van. I to poslijepodne, a ne na večer. Samo što nije izašla samo s prijateljicama. I odmah moj muž postavlja stotine podpitanja. Te kao, te tko, te zašto i tome slične stvari. Ja, istina, nisam imala potrebu postavljati pitanja kad mi je sve već ispričala, a osim toga, i zapamtila sam i sve ono što mi je prije bila pričala. No, ne mogu a da se ne pitam, je li moj muž postavljao sva ta pitanja zato jer je mislio da mora, je li ih postavljao zato da bi je zafrkavao ili je doista istina da su ti očevi toliko osjetljivi na kćeri i da ih vrijeđa da bilo tko baci oko na njih? Eto, ta tvoja priča o tvom tati me malo podsjetila na to. Moj tata se, istina, nikada nije ljutio na mene što izlazim, ali on se ionako nije znao ljutiti općenito. Ipak, znam da je bio neprestano u brizi. Nema tu puno pomoći, znaš da ne možeš na sve utjecati, znaš da briga nikome ne pomaže, ali svejedno brineš.

Ipak, ne bih se složila da je danas puno drugačije nego što je bilo.
Meni je smetalo što imam policijski sat ranije od svojih prijateljica pa sam nastojala da se moja djeca ne moraju toliko izdvajati od društva. Onda, imam tu jednu kćer u čiju moć rasuđivanja imam potpuno povjerenje, pa sam pomislila da je mogu pustiti i dulje vani. Pa mi je došla doma ranije nego što je trebala jer su sve njene prijateljice otišle kući. Onda me panika uhvatila: ja svojem djetetu dozvoljavam duže izlaske nego drugi roditelji! Što to znači da ne marim za nju?

Ja mislim da je malo zabrana tu i tamo dobro, tek toliko da djeca ne pomisle da je nama roditeljima svejedno. Ali je ipak najvažnije neprestano razgovarati i biti u toku s događajima. Onda zabrane postaju posve nebitne.

Ha, sorry na dugom komentaru. U zadnje vrijeme sam nešto raspisana. ;)

prvi odlomak mene opisuje tek sam se digla...:)

Evo ti i mene!
Bolest me odvojila od blogova i komppa uopče.
Prihvačam izazov zadatka koji si mi pred par dana zadala... nakon što se raspišem o razlozima izostanka.
Izlasci?
Počela sam pošteno izlaziti tek s dečkom koji mi je sada muž. Do tada je izboriti se za dozvolu tate za izlazak bio prava borba. Jedna takva borba je završila riječima: "Pa kad si već gradio kuću, mogao si sagraditi i kulu, zaključati me i čekati princa na bijelom konju da dođe po mene!!!"
Nije razgovarao sa mnom mjesec dana!
Zato sam uživala (i opravdavala) mamino beskrajno povjerenje, a ona je kompenzirala cijelu situaciju. Nikad nisam lagala gdje sam i s kim sam... a bila sam skroz odlikašica! Često se pitam što bi bilo da sam bila lošiji đak? Bih li prošla bolje ili gore???
Moja su djeca pod paskom, ali na jaaakooo dugoj lajni! ;)

iako se ponekad s roditeljima ne slazemo u nekim pitanjima a ponajvise kad su izlasci u pitanju naime oni nas samo zele zastiti jer zivimo u svijetu gdje je zlo na svakom uglu...jednom kad i sami budemo roditelji sjetit cemo se svojih roditelja s kojima danas vodimo bitke za koji sad duze nocnog izlaska.kiss.....

pozz...super it je blog...i kreativno ime...hehe...možda ćete svi komentirati o tome kako svima ostavljam iste komentare...ali je to istina...sta ću kad su vam blogovi zakon...dobro idem sad...pozz...navrati

dobar post! danas je sve nekako drukčije.ljepo je imati djecu za prijatelje i da oni vas mogu tako gledati.no moje mišljenje ja da treba imati stege.neću nikada zaboraviti kad sap došla prije par godina kući u 6 ujutro.moji su bili tako zabrinuti,no najgore mi je bilo što su me gledali očima punim razočarenja.htjela sam u zemlju propasti koliko me je bilo sramota.
dobro je djeci dati slobode,ali pokoja zabrana neće im ništa. :))

1. Objavi slijedeća pravila:
2. Napiši 8 korisnih ili jednostavno zanimljivih činjenica o svom art worku  – o onome što objavljuješ na blogu - pisanju proze, poezije, slikanju, fotografiji, crtanju, vezenju, pletenju, kuhanju...
3. Na kraju imenuj novih 8 žrtava.
4. Otiđi na njihov blog i u komentaru im reci da su tagovani.

pa eto i mene vidim da ste se svi izredali pa ću onda i ja biti dobra učenica i odgovoriti na gore navedeno

2. ne mogu pisati o tome što objavljujem na blogu jer to znaju oni koji me čitaju da su moji postovi - moj život u kratkim crticama....

- kao mala šijem svojim bebicam baletne haljinice, pjevam u školskom zboru, recitiram u recitatorskoj, radovi iz tehničkoj redovito na republičkim natjecanjima, obožavam raditi goblene i tada sam ih kroz osnovnu školu napravila desetak, naučila i plesti pa me to drži i danas čak i mojim ptićima napravim koju stvarčicu, pjesme pišem ali samo za svoju dušu

- različite predstave, osmišljavanje koreografije (sve osnovna škola i dječja razuzdanost), u srednjoj rukomet postaje moja opsesija kao i sviranje gitare, nakon srednje shvatih da sam iako visoka prekrhka za grub sport, a gitara stoji u sobi okačena na zid, školski sastavci u raznoraznim dječjim časopisima

- doba faksa tečajevi stranih jezika što i nije neka kreativnost, ali se pokazalo kao dobro ulaganje za budućnost, sa rukometa uskočila na tečajeve standardnih plesova i tamo se zadržala četiri godine, uz to završila tečaj šivanja zadnji kod gospođe koja je držala na Jelačiću...šijem kada me uhvati i tada bi napravila čudo ali kroz par dana onda me jedno vrijeme ne pitaj ni za mašinu

- kreativost pisanja je isparila...sada volim šiti čipku, plesti, a novu dozu kreativnosti imam u sebi ali nikako da nađem vremena da vidim i probam nešto što još nisam nikad.. pistati ću vam kad uspijem

- kolači- obožavam ih papati, a isto i praviti kao i torte, ali u ukrašavanju volim samo jednostavnost tako da ne mogu reći da su moje torte kreativne one su jednostavno klasične

- i tako mislim da sam sve nabrojila, u biti nema tu puno kreativnosti to je samo moj život i odrastanje koje još uvijek traje jer još uvijek želim nešto što nikad nisam probala i opet nešto drugo i tako.... volim se vraćati i na stare hobije a najdraži mi je pisanje ovog bloga kojeg sam preporučila i frendici u nedostatku komunikacije sa okolinom i psihijatrima bolje pisati i izbaciti sve iz sebe ... kako mi šta dođe, a još kada sklopiš i razna prijateljstva ... super

pozdrav

tagovani: croaticus , lorna doone , lana20, blond lily,  noni,

ma naći ću još nekoga ali beba se probudila
 

pljesak...krasno, vidiš kako nas je ovo tagovanje svih još više zbližilo, baš sam pod utiskom...lijepo mjesto, lijepi ljudi...a tvoja kava je još bolja nego na početku.Ne mijenjaj se...Kiss:)))

:)

Tako si to lijepo rekla, odrastanje nikad ne prestaje...

sjajan blog čitamo se

;o)) da, slažem se odrastanje nikad ne prestaje, a ja se trudim zadržati u se bi uvik, bar malo onog djetinjeg.... pozdrav

:))) pozdrav

svega po malo...:) Najvažnije je da se ono dijete u nama ne zaboravi, mada nas okolnosti ponekad prisiljavaju na to.

Fala Bogu napokon čula neku prelijepu vijest.. od kada sam je čekala minute su mi bile ko sati, ali stara poslovica kaže "tko čeka taj dočeka"...

Stvarno kako nam je krenulo u ovoj godini u ovo kratko vremena sam se pitala pa dobro što još.. stvari su se samo gomilale ali evo jedna i to najvrednija je zasjala i zasjenila sve zlo što se događalo... nadam se da će sada ići sve na bolje.. napokon je juče i zasjalo sunce te sam se malo sa svojim starijim ptićem prošetala po našoj rivici da malo udahnemo svježeg zraka... od toliko zraka mi se skoro i zamatalo jer ga već dugo nisam okusila u toj mjeri... čovjeka preuzmu zidovi...

idemo prema proljeću.. i to mi već mami osmjeh na lice.. sada će se zaredati rođendani pa Uskrs i to je to.......uživajmo... to nam je svima potrebno... osmjeh se ponovno vratio......:)

divno...evo, i od mene :)))

Drago mi je da je sreca pokucala i na vasa vrata....uzivajte u svakom osmijehu,svakoj zraki sunca sto miluje vasa lica......zivot je kratak i ponekad ni ne uvidimo kako juri pored nas.....hvala na posjeti...kiss.....

ajde,baš mi je drago..da,ide proljeće,a prije njega i moj rođendan..kako vrijeme leti..pusa..btw dođi na moj blog..tagovana si :)

Super za veselu vijest! :)

pokušaj što dulje zadržati taj osmijeh
Tagovala sam te i ja, ali očito me suzica pretekla u svakom slučaju slijedi pisanje :)

:)

sve uvijek dođe na dobro... :))) kiss

taaadaaam!!super!eto sunce,eto i osmjeha :D :D :D pozz!

da evo sunce nam se počelo smješiti samo da tako ostane...kiss

eh, vidim da si već označena, ali ne povlačim svoj tag. Tako da imaš tri puta više razloga za pisanje.

dugo ništa ... samo sjećanja na jedno lijepo prijateljstvo koje sam izgubila..a onda jedna čestitka vraća svu nadu i sve emocije su ponovno tu.. bio je takav trenutak, kako kažu u krivo vrijeme na krivom mjestu.. bile smo prijateljice imale svoje snove .. jedan događaj narušio je to i oduzeo onu ljepotu i nevinost.. neko vrijeme smo još održavale kontakt reda radi ali i to je s vremenom izblijedilo...

svaka je otišla na svoju stranu, ali znaš prijateljice često si mi u mislima.. i znam da sam ja tebe povrijedila.. bez obzira što sam se i ispričala znam da se takve stvari baš ne zaboravljaju, ali da mi je tada bilia ova glava....ali sat ne možemo okrenuti natrag.. zato tvoje riječi ulijevaju nadu da ćemo ponovno moći biti one ne baš iste ali slične iz naših zajedničkih dana...drago mi je ponovno vidjeti tvoj rukopis... osjetiti ono što sam osjetila.... vjerujem da ćemo prebroditi prošlost i naći zajedničku budućnost... zajedno sa našim ptićima

mislim na tebe ....:)

prava prijateljstva se uvijek na neki način nastave...možda neko vrijem malo zataje, ali opet sve dođe na svoje :)

danas sam srela jednu prijateljicu...izgubile smo se prije dvije godine nakon "grubih" riječi...čvrsto smo se zagrlile i vjerujem da je to jedan naš novi početak...vjeruj i ti..Kiss:)))

a ne znam što da kažem. imam takav slučaj i našle smo se i pričale i sve je super, ali nije isto - ne znam može li ikada biti isto... nadam se da je tvoj slučaj drukčiji... kiss :)))

nitko nije bolji od onoga tko te voli i trudi ti se to pokazati, pogotovo ako je za to bilo potrebno pregristi nešto što je na dulje vrijeme ostavilo gorak okus u ustima....
:))))))
hug

Ovo me je jako vratilo u prošlost, sjetilo na moju prijateljicu. Razišle smo se na jako ružan naćin. Probale smo obadvije krenuti izpoćetka ali nažalost danas se rijetko čak i čujemo. Probaj jer teško je naći iskrenog prijatelja možda se isplati. Pusa.....

:)

fino...:)

Kako da čovjek ne oprosti nekom tko tako lijepo priznaje da je pogriješio? Prijateljstvo je veliko bogatstvo, za obje. :)

Evo i mene napokon.... godina je počela onako kako je ne bih željela nikome...ali...

.....nakon desetak dan i ja kod kuće sa malim tićem...proveli smo ružne dane u bolnici jer je moja beba dobila nekakvu ružnu bakteriju...ali sva sreća da su i mene htjeli ostaviti u bolnici jer inače ovdje nije ta praksna ..no kako je ona još mala uspjeli smo nešto dogovoriti... sada još par dana antibiotika ali sve u svemu kod kuće smo...

a bolnica... katstrofa kako to već kod nas biva... odjel dotrajao... prozor propušta sve zvukove i vjetrove... osoblje u redu... jedino što se tiče tišine koja smatram da je prijeko potrebna bolesnima o njoj se ovdje može samo sanjati jer se i osoblje sprazumijeva vičući sa jednog kraja hodnika na drugi... ali dobro... iza nas je ...ali sada druga nešto šmrcka ....

pozdrav ...

nema veze, neka to bude jedini bolnički problem u ovoj godini i bit će dobro... kiss i bubanoj bebi :)))

:))

hej..a joooj,vjerujem da ti nije lako..nadam se da će biti bolje..pusa

uh (((((((((((((())))))))))))))))))))

aj glavno da je i to pri kraju pa će,adam se,sve biti ok!;) pozzdrav!i laka vam noć...

baš uh...poljubce dječici...i mami...budite svi dobro(i tata, naravno)...Kiss:)))

A joj nadam se da je sad beba dobro i da ce vrlo brzo zivnuti i vratiti svima osmijeh na lice....kiss....

Da, baš mi je žao zbog tih vijesti. Ali čini mi se da je takvo doba, zavladale neke boleštine na sve strane, malo-malo pa čujem da je netko bolestan, a i ja sam bio, a čini mi se nešto da ću opet biti, jer jedan moj rođak ima gripu, ja sam ga posjetio prošli tjedan, a sad se nekako čudno osjećam... Pozdravlja Te puno Tvoj NoMedij P.S. Želim svima brzo ozdravljenje!